Blog Blog

Sutra se obilježava 70 godina otkada se 150 000 savezničkih vojnika iskrcalo u Normandiji kako bi se sukobili s vojskom nacističke Njemačke, tj. Trećeg Reicha tijekom Drugog svjetskog rata. Gotovo 3000 ih je poginulo. Na strani Saveznika borili su se s najviše snaga SAD, Velika Britanija, Francuska, Kanada, a od ostalih zemalja pridružili su im se Poljska, Čehoslovačka, Belgija, Grčka, Novi Zeland, Nizozemska, Australija, Norveška. Do danas je Bitka za Normandiju ili Operacija Overlord ostala zabilježena kao najveća pomorska invazija u povijesti. Sama bitka trajala je čak dva mjeseca koliko je trebalo Saveznicima da probiju Njemačku liniju.

Do Dana D 1944. bilo je nemoguće ući u dio Europe koji je bio pod nacističkom vlašću zbog zaštite na zapadu, tzv. Atlantskog zida, velikog i dobro organiziranog sistema vojnih utvrda.

Planiranje invazije počelo je još 1942., a za zapovjednika je postavljen američki general Dwight D. Eisenhower. Bilo je potrebno pripremiti ukupno milijun vojnika za bitku i još dva miljuna ljudi koji će pomagati u ratnoj proizvodnji. U početku je ovaj napad planiran za mjesec dana ranije, ali je ipak odgođen kako bi se prikupilo dovoljno vojnika i opreme. Naime, radilo se o detaljnim pripremama gdje su se uzimali u obzir plima i oseka te veličina, svjetlost i položaj mjeseca. Tako se Dan D trebao dogoditi 5. lipnja ali je zadnji tren zbog nepovoljnih vremenskih prilika sve pomaknuto za 24 sata. U napadu je na strani Saveznika uz mornaricu sudjelovalo i 15 000 američkih i 7000 britanskih padobranaca.





Oprečne informacije dolazile su iz suprotstavljenih tabora, britanski zapovjednici tvrde kako su Nijemci očito bili iznenađeni napadom i nisu se potpuno pripremili za obranu, dok su oni pak tvrdili suprotno. Do kraja dana Saveznici su uspjeli osvojiti dio plaže na koju su se iskrcali i tako utvrditi poziciju za daljnju bitku u kojoj su na kraju pobijedili. Stoga se diljem svijeta ljudi prisjećaju ovog važnog datuma koji je naznačio slom Hitlerove zloglasne politike i pobjedu nad nacističkom ideologijom.





Još uvijek nije sasvim sigurno otkuda potječe i kako se zadržao naziv po kojemu svi prepoznaju ovaj događaj: Dan D. Najjednostavnije objašnjenje je ono da se radi o tajnim kodovima koje je američka vojska koristila za vrijeme Prvog svjetskog rata, npr. H-hour i D-day kako bi označila početak neke operacije, a da njeno točno vrijeme i datum ne dođu do neprijatelja.

Izvori:
http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/june/6/newsid_3499000/3499352.stm

http://en.wikipedia.org/wiki/Normandy_landings

http://www.pbs.org/wgbh/amex/dday/sfeature/sf_info.html

http://time.com/2829705/d-day-the-and-now/

Matea Marić

Oznake: dan d, normandija, drugi svjetski rat, obljetnica

U subotu 31. 5. nastupom pop- rock benda Pips, Chips & Videoclips na platou Tuškanac završen je zagrebački festival Gričevanje . Prostor je odličan, atmosfera također, vrijeme ni pretoplo ni prehladno, a Pipsi po običaju sjajni. Mogu bez razmišljanja reći da su mi oni najdraži domaći bend, velika većina glazbe koju najviše slušam spada u stranu (američku i britansku), dakle ovaj bend je iznimka koja potvrđuje pravilo. Dio njihovog šarma je u tome što za njih često kažu ili ih voliš ili ne podnosiš, nema između. Također, razlog zašto ih toliko volim su i mnogi njihovi koncerti na kojima sam dosada bila i koji uvijek ispune očekivanja.

Već godinu i pol Pipsi promoviraju svoj posljednji album Walt kojih ih je vratio u centar pažnje naše rock scene (imaju i 6 nominacija za nagradu Porin), pa je velik broj izvedenih pjesama bio upravo s tog albuma. Treba napomenuti da te pjesme nisu bile ništa manje prihvaćene od starijih 'klasika' koje bi obožavatelji znali napamet izrecitirati u svako doba dana i noći: Malena, Prvi joint u ustima, Supermama, 2x2, Gume na kotačima, Poštar lakog sna, Zdenka i vanzemaljci... Već smo navikli i da u jednom trenutku na bini Dubravka Ivaniša (poznatijeg kao Rippera) zamijeni njegova supruga Jadranka (poznatija kao Yaya iz također popularnih Jinxa). Njen je nastup popraćen sjajnom reakcijom publike, otpjevala je pjesmu Trubač koja je izdana kao treći singl s već spomenutog Walta.

Iako se točan broj posjetitelja ne može precizno odrediti jer je koncert bio besplatan, prema mom dojmu prije i nakon koncerta, sve je bilo popunjeno. Još je važnije da je atmosfera bila odlična, pozitivna, publika je često pjevala u glas s Ripperom. Koncert se već bližio prema kraju kad nas je sve razveselila Ivaniševa najava velikog koncerta u Domu sportova koji se sprema za prosinac. Vrhunac ovog tuluma na otvorenom označila je posljednja pjesma Nogomet kojom je prigodno zatvoreno treće izdanje sve popularnijeg Gričevanja.

Gričevanje je open-air festival koji postaje važnim dijelom zagrebačke turističke ponude, a ove se godine održavao od 20. do 31. svibnja na platou Tuškanac te na Gradecu. Osim Pipsa, neka od imena koja su nastupila bili su: Jinx, pop/punk bend Punčke, srpski bend Repetitor, neizbježni Let 3 te instrumentalni bend Moraines. I ove godine Gričevanje je opravdalo svoju reputaciju festivala dobre glazbe i još bolje zabave. Već sada se unaprijed veselimo sljedećoj godini.

Matea Marić

Oznake: pips chips & videoclips, gričevanje, festival, glazba, koncert, Zagreb, događanja

Google je poznata američka korporacija specijalizirana za usluge putem interneta: pretraživanje podataka na internetu, slanje i primanje e-mailova, internetsko oglašavanje, dijeljenje digitalnih sadržaja, pregled digitalne karte svijeta, itd.

Sve je započelo 1996. kada su Larry Page i Sergey Brin, studenti Stanfordskog Sveučilišta provodili svoj istraživački projekt. Željeli su unaprijediti pretraživanje podataka na internetu, tadašnji pretraživači bili su mnogo sporiji i nepraktični. Njihova nova tehnologija pretraživanja, tzv. PageRank analizira povezanost između web stranica, određuje važnost neke web stranice prema ostalim stranicama koje vode do nje. Svoj zajednički projekt, internetsku tražilicu Page i Brin nazvali su BackRub, a ime potječe od njene sposobnosti analize linkova na webu. Kasnije je preimenovana u Google ( iskrivljena riječ googol, koja označava veliki broj – iza znamenke jedan dolazi sto nula). Baš ta riječ je izabrana kako bi dočarala beskonačnu količinu informacija koje će se moći pronaći uz pomoć te tražilice.

U rujnu 1998. Google je službeno osnovan kao privatna korporacija sa sjedištem u garaži u Menlo Parku u Kaliforniji. Ranije iste godine, Andy Bechtolsheim, jedan od osnivača tvrtke Sun Mycrosystems prepoznao je taj projekt i Pageu i Brinu dao 100 000 dolara. Ubrzo su uspjeli prikupiti milijun dolara što im je pomoglo da krenu s razvojem tvrtke. Prvi zaposlenik bio je kolega s fakulteta, Craig Silverstein.

Tadašnji google.com dnevno je posjećivalo tek oko 10 000 ljudi. No, već prvi korisnici bili su jako zadovoljni pa je jedan od najboljih informatičkih časopisa, PC Magazine, proglasio Google nakon samo dva mjeseca postojanja jednom od sto najboljih web stranica. Nakon samo 6 mjeseci broj korisnika je porastao na pola milijuna dnevno, a prva kompanija koja je potpisala ugovor s Googleom bila je Rad Hat, proizvođač jednog od najpoznatijih Linuxa. Do početka ljeta 1999. u Google je uloženo dodatnih 25 milijuna dolara od dvaju investicijskih fondova koji su dotad bili veliki rivali, no prepoznali su potencijal Googlea. Sa sve većim i bržim rastom broja zaposlenih, tvrtka se seli u vlastitu zgradu, Googleplex u gradu Mountain View. Do 2001. godine riječ Google postala je dio svakodnevnog života i govora pa je glagol „guglati“ ušao u rječnike uz objašnjenje „Guglati znači koristiti Google tražilicu kako bi se prikupile informacije na internetu.“


Početna stranica iz 1998.

Larry Page i Sergey Brin danas su vlasnici oko 16 posto dionica tvrtke (na burzu je izašla tek 2004.), s time da je Page predsjednik proizvodnog, a Brin predsjednik tehnološkog dijela.
Google je i dalje vrlo uspješna tvrtka te se redovito nalazi na listama kompanija s najvećom zaradom, drži poziciju najuspješnije internetske kompanije na svijetu. Iako Google uglavnom najviše povezujemo s Google Search (tražilicom), on nije samo to već nastavlja razvijati i druge platforme, pa je u 2013. i 2014. Google proglašen najinovativnijom kompanijom. Neki od trenutnih, najnovijih projekata su:

- Calico - kompanija koju je Google pokrenuo 2013. Cilj joj je rad za dobrobit ljudskog zdravlja i poboljšanje kvalitete života
- Automobili koji samostalno voze
- Google Fiber - brzi internet dostupan svima u SAD-u
- Google naočale
- Shopping Express – konkurencija eBay Now-u i Amazon Fresh-u
- Google Now – podsjeća korisnike na podatke i obavijesti koje su mu važne (vozni red buseva, novi album omiljenog glazbenika i sl.)

Od 2013. Google se proširio na 70 ureda u više od 40 zemalja. Iste godine pokrenut je Savez za dostupnost interneta (The Alliance for Affordable Internet – A4Al) čiji je Google član, uz Facebook, Intel i Microsoft. Savez vodi Tim Berners-Lee (izumitelj World Wide Web), a namjera im je osigurati mogućnost pristupa internetu na što jednostavniji i jeftiniji način. Google želi pomoći u smanjivanju cijena za pristup što je više moguće kako bi se internetom mogli služiti i u manje razvijenim zemljama.

Googleova zarada pred kraj 2013. procjenjuje se na gotovo 15 milijardi dolara, u porastu je zahvaljujući reklamnoj internetskoj industriji. Najavljeno je otvaranje novog ureda u Londonu u 2016. gdje će raditi čak 4 500 Googleovih djelatnika. Najveći dio prihoda Googleu donosi njihov program oglašavanja (u 2011. čak 96 % ).



Najvažnije usluge i servisi

1.) Google Search
Prema istraživanju iz 2009. Google Search je najpopularnija tražilica na američkom tržištu i prvi proizvod tvrtke Google, razvijen 1997. Korisnici mogu pretraživati milijarde web stranica sa svim mogućim informacijama. Dnevno Google Search osigurava preko tri milijarde pretraga. Taj internetski pretraživač duguje svoju popularnost algoritmu PageRank koji omogućava rangiranje web stranica prema važnosti, ovisno o tome što korisnika zanima. Google je po prvi puta pretraživao pomoću sustava posjećenosti; što je neka stranica posjećenija, nalazi se više pri vrhu kada tražimo pojam koji se nalazi na toj stranici. Do danas je većina velikih pretraživača preuzela tu tehniku. Google ima svoje regionalne domene (njih 189), među kojima je i hrvatska, Google.hr.



Od 2011. uvedeni su Google Voice Search – pretraživač uz pomoć govora i Search by Image – pretraga uz pomoć slike. Učestalost pretrage nekih pojmova, izjava ili osoba govore o njihovoj popularnosti, trenutnim socijalnim, ekonomskim, zdravstvenim trendovima u društvu općenito.

Prednosti:
- brz pronalazak rezultata koje tražimo
- pretraživanje na različitim jezicima
- mogućnost postavke Googleovog sučelja na jezik kojeg korisnik poznaje, jednostavnost sučelja
- razlikuje se od drugih tražilica po tome što kod upisivanja tražene riječi Google ne razlikuje veliko i malo slovo (uvijek ih shvaća kao mala)
- filtri za preciznije pretraživanje
- sigurnost stranica i servisa

Nedostaci:
- dok pretražujemo Google ne znamo što je točno uključeno u bazu koju pretražujemo
- ne znamo kakva je kontrola sadržaja/postoji li uopće
- koji su kriteriji relevantnosti po kojima se izlistavaju podaci
- rezultate pretraživanja nije uvijek lako razvrstati i međusobno kombinirati
- Google daje previše rezultata, čak i korištenjem naprednog pretraživanja teško je provesti kvalitetno istraživanje
- isključivost pretraživanja

Kao zanimljivost treba istaknuti Google Doodles - promjene na početnoj stranici, tj. Googleovom logu u čast praznika, proslava, poznatih osoba, važnih događaja i obljetnica. Radi se o ilustracijama, animacijama ili igrama i zvučnim efektima. Od 1998. promijenjeno ih je preko 2000 na početnim stranicam u zemljama diljem svijeta.








2.) Gmail
Besplatan internetski servis za elektroničku poštu pokrenut 2004., ali je postao dostupan za širu uporabu 2007. Bio je to prvi online email servis s jednim gigabajtom prostora za poruke. I danas je prednosti Gmaila više od 15GB prostora za poruke koji stalno raste, posjeduje alat za izdvajanje spama, i Googleovu tehnologiju za pretraživanje elektroničke pošte. Ono po čemu se Gmail izdvaja od ostalih web mailova je lokalizacija, što znači da je u cijelosti preveden, ne koristi mape već samo oznake, podržan je IMAP, postoje verzije za mobilne uređaje pa svoju poštu korisnik može pregledavati na svom mobilnom telefonu. Jedan Gmail račun vrijedi za sve ostale Google aplikacije kao što su Google Maps, Google Docs, Google Reader, Picasa, Youtube.

Postoje kritike što se tiče privatnosti poslanih poruka, no iz Googlea tvrde kako nitko ne čita poštu osim onoga koji ju šalje/prima, a ako se poruke posebnim programima provjeravaju, to je zbog unaprijeđenja oglašavanja, a ne invazija na privatnost korisnika.

3.) Google prevoditelj
Google prevoditelj je besplatna usluga prevođenja koja daje trenutačne prijevode na desecima različitih jezika. Može prevesti riječi, rečenice i web-stranice u svakoj od podržanih jezičnih kombinacija. Nastoji se svima omogućiti pristup korisnim informacijama, neovisno o jeziku na kojem su napisane.Kada Google prevoditelj generira prijevod, traži uzorke milijunima dokumenata na temelju kojih daje najprikladniji prijevod. Otkrivanjem uzoraka u dokumentima koje su već preveli ljudi, Google prevoditelj inteligentno bira najprikladniji prijevod. Ovaj postupak traženja uzoraka unutar velikih količina teksta naziva se "statistički strojni prijevod". Budući da prijevode generiraju računala, oni nisu uvijek savršeni. Što više Google prevoditelj analizira prijevode koje su napravili ljudi na određenom jeziku, to će prijevod biti kvalitetniji. Zato se točnost prijevoda ponekad razlikuje na različitim jezicima. Trenutno podržava 80 jezika.

4.) Google +
Društvena mreža u vlasništvu Google Inc. koja se po broju korisnika nalazi odmah iza Facebooka. Prema statistikama :
- Facebook ima preko 1,15 milijardi korisnika
- Twitter ima 550 milijuna registriranih korisnika i 215 milijuna aktivnih korisnika mjesečno
- Google + ima preko milijardu otvorenih korisničkih računa i 359 milijuna mjesečnih korisnika
- Youtube broji preko milijardu aktivnih korisnika mjesečno


Nevjerojatno je koliko su internetski pretraživači na čelu s Googleom promijenili način na koji primamo i tražimo nove informacije, tj. naš način razmišljanja. Prije je bilo potrebno pamtiti mnogo više detaljnjih podataka, a sada ljudi mogu normalno funkcionirati bez toga zato što znaju gdje u svakom trenutku mogu pronaći tu informaciju. Pretraživači su preuzeli ulogu novina, knjiga i enciklopedija te zantno ubrzali i pojednostavili cijeli proces. I u obrazovanju i u svakodnevnom životu sve se više oslanjamo na internet. Dokazano je da ljudi neće zapamtiti podatak ako znaju da ga je lako pronaći na webu, ali veća je vjerojatnost da će je upamtiti ako znaju da podatka nema ili nije lako doći do njega jednostavnom pretragom na internetu. To ne znači da su ljudi danas manje inteligentni nego prije primjerice 50 godina kada su dugoročno pamtili više podataka, već da stječu neke nove vještine i mijenjaju navike u vremenu u kojem se o gotovo svakoj temi, osobi ili događaju može saznati najbitnije u samo nekoliko klikova.
Došlo je i do promjene u razini i vrsti koncentracije što je utjecalo na način na koji čitamo i učimo, a time i obrazovanje u cjelini. Mlađe generacije ne potiču se više samo da mnogo čitaju već i da usavrše vještine koje će im biti potrebne u daljnjem školovanju i kasnijem životu, a to su brza, kvalitetna i učinkovita potraga za potrebnim informacijama.




Izvori: http://www.fastcompany.com/most-innovative-companies/2014/google

http://en.wikipedia.org/wiki/Google_Search

http://en.wikipedia.org/wiki/Google

http://www.pcworld.com/article/235757/researcher_google_is_changing_the_way_you_think.html


Matea Marić

Oznake: google, internet tražilice, tehnologija, internet

Inicijativa Liga mladih birača jučer je organizirala debatu s kandidatkinjama i kandidatima na izborima za Europski parlament koji će se kod nas održati 25. svibnja. Ciljevi su osigurati mladim biračima informacije o izborima kako bi se uključili i donijeli svoju odluku, ali i potaknuti političare da se svojim izbornim programima obrate i mladima na koje često zaboravljaju.

U dvosatnoj debati sudjelovali su kandidati i predstavnici HDSSB-a/ HRAST-a/HSP-a, Hrvatskih laburista, Nacionalnog foruma/HSLS-a/ PGS-a, ORAH-a, Stranke umirovljenika, Zelenih. Odmah na početku mi je bilo čudno kako nije bilo nijednog kandidata iz dviju najvećih hrvatskih stranaka, SDP-a i HDZ-a. Na popisu sudionika u debati našla se kandidatkinja HDZ-a Dubravka Šuica koja je ipak iz nepoznatih razloga otkazala svoj dolazak. Mislim da to mnogo govori o položaju mladih na listi prioriteta političara, barem onih koji računaju na najveći broj osvojenih zastupničkih mjesta na predstojećim izborima.

Aktivno (ne)sudjelovanje mladih u izborima se sve više spominje, mladi se smatraju nezainteresiranima i politički pasivnima te se razgovara o načinima kako to promijeniti. Tu se ne radi samo o činjenici da su mladi općenito nezainteresirani za događaje u politici i za svoju budućnost, već smatraju da im nitko od ponuđenih kandidata uistinu ne nudi nikakve promjene osim uobičajenih predizbornih obećanja. Slab odaziv birača u Hrvatskoj postao je uobičajen i kada se radi o nama važnijim izborima, kao primjer uzmimo zadnje parlamentarne izbore na kojima je pobjedila Kukuriku koalicija za koju je glasovalo manje od 25 posto ukupnih birača s pravom glasa. Točne podatke o sudjelovanju birača mlađih od 30 godina nisam pronašla, ali iz gore navedenog postotka jasno je da je i taj postotak vrlo malen. O stupnju povjerenja u europske institucije najbolje govori podatak da je na prošle izbore za Europski parlament u Hrvatskoj izašlo tek nešto više od 20 posto birača, a u Njemačkoj je taj postotak bio duplo veći. Ipak, Hrvatska je nova europska članica i mnogi birači zapravo ne znaju što Europski parlament uopće radi i koji je njegov utjecaj. Odgovor na to pitanje su nam pokušali pojasniti u petak na debati.
Glavne točke rasprave bile su: obrazovanje i zapošljavanje mladih, socijalna politika, sudjelovanje mladih u politici, budućnost Europe i predsjedavanje Europskom komisijom.

Na pitanje što bi promijenili u Europskom parlamentu ako jedno od mjesta pripadne baš njima ili nekome iz njihove stranke, svi kandidati su slično odgovarali, koristili su floskule poput: „Moramo uzeti stvar u svoje ruke“, „ Trebamo ulagati u mlade, oni su pokretač svega“ i Hrvatska je bogata zemlja, primimo se posla“, itd.



Zanimljiv odgovor na pitanje kako to da se mladi sve kasnije osamostaljuju i ostaju živjeti s roditeljima do 35-e, dala je predstavnica HRAST-a Ana Silvestrić koja smatra da je to zato što mladi kod nas očekuju da im novac padne s neba. Kandidat Zelenih Damir Pavlek s tim se ne slaže, ali poručuje da mladi trebaju uzeti stvari u svoje ruke, a ne čekati da drugi nešto naprave umjesto njih.
Što se tiče ekonomske situacije, svi kandidati su protiv dodatnog zaduživanja i ne podržavaju politiku štednje navodeći Grčku kao loš primjer.

Prisutni nisu ponudili konkretne odgovore i rješenja u vezi poboljšanja socijalnog statusa mladih. Već smo mnogo puta čuli kako mladi nisu dovoljno zastupljeni u politici i društvu, potrebne su korjenite promjene... Monika Bogeljić, kandidatkinja Hrvatskih laburista , a ujedno i najmlađa od kandidata smatra zabrinjavajućim nezainteresiranost mladih za sudjelovanje u političkom životu. Kandidatkinja Nacionalnog foruma Renata Šeperić Petak izjavila je da ju je sram zbog toga što je njena generacija učinila mladima zbog dugova u kojima se zemlja nalazi te poručila: „Nemojte čekati“.

Istaknula bih još jedno od postavljenih pitanja koje mi se čini važnim, a to je kako „natjerati“ velike i bogatije europske zemlje da financijski podupru male zemlje kao što je Hrvatska; Atana Grbić iz ORAH-a misli da ne možemo ništa očekivati dok postoje tako velike razlike u bogatstvu i životnom standardu stanovnika u raznim europskim zemljama. Uglavnom, ponovno nitko nije dao prave odgovore, neki kandidati su čak i priznali da ne znaju kako odgovoriti na to pitanje ili su ponavljali ono što su već prije izjavili. Svi se slažu da je gospodarska situacija teška, ali rješenja nema.

Ponovno smo se vratili na temu nezainteresiranosti birača, pogotovo mladih (njih čak 70 posto nije sudjelovalo na prošlim europskim izborima) koja zapravo narušava osnovnu svrhu postojanja demokratskog sustava.
Pred kraj se raspravljalo i o spuštanju dobne granice za glasovanje s 18 na 16 godina, što po mojem mišljenju trenutno uopće nije važno budući da ni ljudi koji mogu glasati ne koriste to svoje pravo. Zatim su kandidati očekivano zaključili da je 11 hrvatskih zastupničkih mjesta u parlamentu mnogo i može donijeti promjene koje će nam svima olakšati život. Koje su to točno promjene, prisutni mladi ni ovoga puta nisu uspjeli saznati.

Nezainteresiranost i odluka da se ne sudjeluje u politici nije samo pojava u Hrvatskoj, već i europski trend. Čak i u zemljama koje imaju stabilniju glasačku podršku, zabilježen je pad broja članova u strankama te sve manja želja mladih da se uključe i veliko nepovjerenje prema političarima. Za pretpostaviti je da Europski izbori u Hrvatskoj neće biti mnogo drugačiji od prošlih, nemam osjećaj da ljudi pokazuju pretjerano zanimanje za njih. Kampanja je sada na vrhuncu i izbori se više spominju u medijima, no to nije dovoljno zato što se u tako kratkom roku ne može puno utjecati na ljude. Informacije kojima smo najviše bili zaokupljeni su oni o rednom broju kandidata na listama pojedinih stranaka, mogućim nesuglasicama s predsjednicima stranaka (npr. Milanović – Picula) te naravno visoke plaće europskih zastupnika. O samom Europskom parlamentu i o tome kako su njegovom radu pridonijeli naši dosadašnji zastupnici mogli smo čuti puno manje.

Matea Marić

Oznake: izbori, europski parlament, debata, mladi biraju

Zadnjih nekoliko mjeseci kroz medije se provlači tema koju godinama ranije nitko nije preispitivao niti previše analizirao (barem ne javno) – treba li cijepljenje djece biti obavezno?

Radi se o sukobu mišljenja dviju strana, jedni imaju stav kako je preispitivanje cijepljenja besmisleno i kako bi ukidanje istog bilo štetno za zdravlje djeteta, a drugi su uvjereni da je cijepljenje zastarjelo i nepotrebno te da je vrijeme za promjene, to jest pravo roditelja da sami odluče što je najbolje za njihovo dijete.

U porastu je broj roditelja koji ne žele da o zdravlju djeteta odlučuje država zakonskim nametanjem, već oni sami zato što smatraju da cjepivo ne djeluje, a može i izazvati štetne nuspojave. Medijski je popraćen slučaj bračnog para iz Zadra koji je odbio cijepiti svoje dijete unatoč sankcijama. Naime, cjepljenje je u Hrvatskoj obavezno i za njegovo izbjegavanje propisana je novčana kazna od 2 000 kuna. To nije jedina ovakva priča, podaci nam govore da je u prvih devet mjeseci prošle godine cijepljenje odbijeno u 143 slučaja.

Građanska inicijativa za neobavezno cijepljenje privukla je dosta pozornosti, njihova Facebook stranica bilježi porast podrške, a tu su i ostale slične udruge poput Život ili cijepljenje, RODA – Roditelji u akciji te Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata. Okupljeni članovi udruga pozivaju se na dokaze iz svjetskih istraživanja prema kojima su necijepljena djeca zdravija od cijepljene - manje podložna infekcijama, nisu sklona alergijama, kožnim oboljenjima, artritisu, itd. U slučaju jednog britanskog liječnika išlo se čak tako daleko da je tvrdio kako cjepivo protiv ospica može izazvati autizam, no njegovo istraživanje ubrzo je u više navrata opovrgnuto.

Neki pobornici prava na izbor se pozivaju i na razne teorije zavjere o kontroli broja stanovnika upravo uz pomoć cijepljenja, ali ne zaboravimo i mnogo vjerojatniju činjenicu da iza svega stoji moćna farmaceutska industrija koja ima ogroman utjecaj na cijeli svijet i štiti svoje interese kako bi očuvala financijsku dobit.



Protivnicima obaveznog cijepljenja idu u prilog podatak da u čak 18 zemalja Europske unije cijepljenje nije obavezno, ali se prema tvrdnjama liječnika, ipak izrazito preporuča. Kao istaknut primjer uzima se Švicarska u kojoj je još od 1970. cijepljenje stvar osobnog izbora pojedinca i oko toga se ne vode velike rasprave.

Prema izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo gotovo sve bolesti za koje je propisano obavezno cijepljenje su iskorijenjene na ovom području, ali stručnjaci upozoravaju da bez obzira na to, ukoliko se prekine preventivno suzbijanje tih bolesti, one se mogu ponovno pojaviti.

Krajem ožujka ove godine Ustavni sud odlučio je da o cijepljenju djeteta roditelji ne mogu samostalno odlučivati zato što to nije njihovo ustavno pravo. Sud je uvažio stajalište Ministarstva zdravlja da je cijepljenje najbolja zaštita od potencijalno opasnih bolesti, te da je "pravo djeteta na zdravlje više od prava roditelja na (pogrešan) izbor".

No ni nakon presude nije se prestalo raspravljati o ovoj osjetljivoj temi, borba argumentima s jedne i druge strane se nastavlja.
Na posljednjoj u nizu javnih rasprava dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić zauzela je stav da cijepljenje treba biti obavezno jer je to u interesu zdravlja djeteta. „Djeca imaju pravo na najveću moguću razinu zdravlja, a brojna istraživanja i podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore u prilog cijepljenju“, izjavila je. Nadodala je kako su nuspojave moguće kod konzumacije bilo kojeg pa i najobičnijeg lijeka, što nas neće spriječiti da ga uzmemo ako nam je potreban.

Naizgled jednostavno, ali zapravo vrlo kompleksno pitanje o kojem će se u budućnosti sve više raspravljati, no zasada prema zakonu ostaje odredba da roditelji nisu ti koji odlučuju, cijepljenje je obaveza.



Izvori: http://www.glasistre.hr/vijesti/hrvatska/ustavni-sud-cijepljenje-djece-je-obavezno-445518

http://www.novilist.hr/Lifestyle/Zdravlje-ljepota/Zdravlje/Pravobraniteljica-Milas-Klaric-za-obvezno-cijepljenje-djece

http://www.jutarnji.hr/sve-veci-broj-roditelja-odbija-cijepiti-dijete--ne-zelimo-da-o-zdravlju-nase-djece-odlucuje-drzava-/1158598/

http://udruga-kameleon.hr/tekst/5743/

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/zahuktava-se-rasprava-oko-obaveznog-cijepljenja-djece---335244.html

Matea Marić

Oznake: obavezno cijepljenje, Javna rasprava

Kupovina putem interneta ili online shopping je oblik elektroničke trgovine koja omogućuje korisnicima izravno kupovanje proizvoda ili usluga od prodavatelja preko interneta pomoću web preglednika.
Također, sve je popularnija i kupovina preko mobilnih uređaja, putem specijaliziranih aplikacija ili web stranica.

Prema statistikama najveći broj potrošača preko interneta kupuje maksimalno dva puta mjesečno i tada potroše do 300 kuna, tj. do 50 dolara.
Iako se čini da velik dio stanovništva kupuje preko Interneta, e-trgovina prema podacima iz 2013. u ukupnoj svjetskoj trgovini sudjeluje s tek oko 8% (samo razvijene zemlje gdje ljudi imaju redovit pristup internetu).

Što se tiče povijesti, sve je počelo 1979. godine kada je Michael Aldrich izumio kupovinu putem interneta.
On je povezao običnu kućnu televiziju putem telefonske linije u realnom vremenu s računalom koje obrađuje transakciju i izumio nešto što je nazvao teletrgovina, odnosno videotex.
Danas to se zove online shopping, e-commerce i e-poslovanje. Njegov izum je promijenio način na koji svijet posluje i funkcionira. Taj koncept informacijske tehnologije kao masovni komunikacijski medij bio je pokretač za suvremenu IT industriju.


Michael Aldrich



Nakon toga, dogodila se jako važna stvar - Tim Berners-Lee 1990. izumio je World Wide Web poslužitelj i preglednik koji je 1991. otvoren za komercijalnu uporabu.
Slijedile su naknadne tehnološke inovacije 1994. godine: javlja se prvo on-line bankarstvo, a Pizza Hut otvara svoj online dućan za naručivanje hrane.



Trgovina Intershop je zaslužna za prvi sustav za kupovinu putem interneta. Odmah nakon toga, 1995. godine pokrenut je Amazon.com a iste te godine je također pokrenut i eBay.


Uz Amazon najpoznatija i jedna od najviše korištenih stranica za kupovinu. Pokrenuo ga je Pierre Omidyar 1995. godine, a sjedište se nalazi u Kaliforniji. Početak je bio sasvim slučajan, Omidyar je stavio na internetsku aukciju svoj potrgani laserski pokazivač i jako ga je iznenadilo kada se prodao za više od 14 dolara. Kontaktirao je čovjeka koji ga je kupio i pitao ga zašto je dao novac za nešto što više ne radi, na što mu je kupac odgovorio da on skuplja upravo potrgane laserske pokazivače. Tako mu je pala na pamet ideja da se sve može prodati, uvijek će se naći kupac za neki predmet.

eBay je internetska stranica putem koje ljudi i tvrtke kupuju i prodaju široku paletu proizvoda i usluga širom svijeta. Osim svoje početne kupovine i prodaje u obliku aukcija, eBay je proširio opcije na "Buy It Now" standardnu kupovinu. Između ostalog, eBay je 2005. kupio Skype te je značajno proširio njihovu bazu korisnika, a zatim ga je 2011. prodao Microsoftu za 8,5 milijardi dolara.
Zanimljive činjenice o eBayu

Budući da je eBay zaista veliko i javno vidljivo tržište, mnogi ekonomisti ga koriste kao pokazatelj za ponudu i potražnju, te pomoću njega analiziraju stanje na tržištu.
Politika eBay-a jest da bilo što može biti ponuđeno na prodaju sve dok nije ilegalno te ne krši njihovu politiku zabranjenih i ograničenih proizvoda.
Čak i velike međunarodne tvrtke kao što je primjerice IBM, prodaju svoje najnovije proizvode i nude usluge na eBay-u. U 2013. godini ostvaren je ukupan prihod od nevjerojatnih 16,05 milijardi dolara.


Amazon

Kompanija sa sjedištem u Seattleu u SAD-u. Osnovao ju je Jeff Bezos 1994. godine, a 1995. je započela radnju kao online knjižara, te se postupno razvila u najveću svjetsku online trgovinu na malo.
Danas Amazon prodaje knjige, CD-e, DVD-e, elektroniku, odjeću, nakit, videoigre, softvere, namještaj, hranu…
Proizvode i tehnološke naprave od kojih su najpoznatiji njihov čitač e-knjiga Kindle te tablet Kindle Fire.



Amazon je 2011. najavio partnerstvo s DC Comics za isključivo digitalno pravo na mnoge popularne stripove: Superman, Batman, Green Lantern, The Sandman, i Watchmen. To partnerstvo je izazvalo poznate knjižare poput Barnes & Noble da uklone navedene naslova sa svojih polica.
Između ostalog, Amazon nudi i kupovinu digitalnih sadržaja, poput:
Amazon MP3 - Osim nezavisnih glazbenih kuća prodaje i glazbu najvećih izdavačkih kuća EMI, Universal, Warner Bros Records i Sony Music.

Amazon e-book – 2010. prodano je više e-knjiga za njihov Kindle nego knjiga u fizičkom obliku.

Amazon Games – od 2008. razvija igre za PC, Mac i Kindle Fire.

Amazon Art – od 2013. prodaje originalna i limitirana izdanja likovne umjetnosti iz odabranih galerija (npr. Monetova i Warholova djela)

Amazon Instant Video - usluga video na zahtjev u koja nudi televizijske emisija i filmove za najam i kupnju.


Kako funkcionira Amazon

Za kupovinu preko interneta kupci koriste kreditne kartice i Paypal, a između ostalog koriste i Plaćanje putem mobitela, plaćanje pouzećem, čekove, poklon-kartice i bonove, prijenos gotovine (Western Union), fakture (dostavnice), bitcoin.

Slanje i dostava


Nakon što je obavljena uplata, proizvodi se najčešće dostavljaju:

Downloadom/digitalnom distribucijom – softver, glazba, videoigre, filmovi, slike, fotografije

Drop shipping – prodavač narudžbu ne šalje direktno kupcu već se ona dostavlja putem proizvođača ili drugog distributera.

Preuzimanje proizvoda u trgovini – nakon što je kupnja obavljena putem interneta kupac osobno dolazi u trgovinu po proizvod ili uslugu.

Printanje – za razne ulaznice i karte za događaje

Shipping – Prodavač šalje kupcu proizvod na kućnu adresu (najčešći način)

Paypal



Najpoznatija kompanija za uplatu i prijenos novca putem interneta, vrsta person to person usluge. Omogućava slanje novaca svakome tko ima e-mail adresu.
Kompaniju su osnovali je Max Levchin i Peter Thiel u Kaliforniji 2000. godine. Od 2002. je u potpunom vlasništvu eBay-a.
PayPal nudi 3 vrste računa:

Osobni račun – glavna funkcija je slanje novaca, može ga se i primati ali je iznos ograničen

Premier račun – za primanje i slanje novca, postoje određene naknade za korištenje

Poslovni račun – namijenjen poslovnim korisnicima

Sigurnost

PayPal nudi zaštitu kupaca i prodavača u sklopu svojih “PayPal Buyer Protection Policy” te “Seller Protection Policy”pravila.
Korisnik može uložiti prigovor do 45 dana nakon transakcije ako nije primio ono što je platio ili ako nije zadovoljan proizvodom. PayPal također garantira 100-postotnu sigurnost ako netko neautorizirano pristupi korisnikovom računu (izuzev obitelji korisnika).
PHISHING (prema eng. fishing = upecati) je termin koji označava mrežnu krađu identiteta putem e-maila. Pošiljatelj navodi žrtvu da otkrije osobne podatke upisivanjem istih na lažiranoj internetskoj stranici čija je poveznica poslana u e-mailu (stranica na prvi pogled izgleda baš poput originalne).


Kako se zaštiti na internetu

Internet kupovina u Hrvatskoj
Ulaskom Hrvatske u EU kupovina preko interneta povećana je za 30% zato što više nema troškova carine pa su mnogi proizvodi povoljniji nego na hrvatskom tržištu.



Statistički podaci pokazuju kako je od rujna 2011. do veljače 2012. u Hrvatskoj na online kupnju potrošen 401 milijun eura, dok je u Europi kupnja internetom dosegla gotovo 188 milijardi eura.
Prosječan hrvatski kupac u tih je šest mjeseci napravio sedam kupnji i pri tome potrošio prosječno 227 eura, a prosječni Europljanin potrošio je 544 eura u 13 kupnji.


Njuškalo je najveći i najpopularniji internetski oglasnik u Hrvatskoj. Pokrenut je 2007. godine, te je uslijedio je period iznimno brzog rasta: bilo je potrebno samo šest mjeseci da se Njuškalo smjesti među TOP 10 najposjećenijih hrvatskih internetskih stranica.
Njuškalo nije Internet trgovina u klasičnom obliku jer se novčane transakcije ne provode putem njihove stranice već po dogovoru (osobno, Internet bankarstvo…).


eKupi je najveći regionalni portal za internet kupnju sa sjedištem u Hrvatskoj. Nudi preko 200.000 proizvoda različitih kategorija uz dostavu, te razne načine plaćanja.

Portali za grupnu kupovinu

U zadnje vrijeme su takvi portali vrlo popularni, u Hrvatskoj ih ima preko 60, a najpoznatiji su: Kolektiva.hr, KupiMe.hr, CrnoJaje.hr, SviPopusti.hr, MegaBon.com… Portali za grupnu kupovinu zapravo su oglasnici trgovaca ili nuditelja usluga, a zarađuju tako što od oglašivača uzimaju određeni postotak iznosa ostvarene prodaje. U nekim slučajevima kozmetički salon ili trgovac koji se oglašava portalu izdvoji i do 50 posto cijene koju kupac plati.
Zanimljivo je da su muškarci češće kupili neku uslugu nego žene, a najviše se kupuju kozmetičke i frizerske usluge, putovanja, popusti u restoranima i odjeća.



Internet kupovina ima svojih prednosti i nedostataka, glavne prednosti su:
mogućnost kupovine u bilo koje doba dana i noći, izbjegavanje gužvi u dućanima, cijene u dućanu su fiksne, ali na webu korisnik može uspoređivati cijene istog proizvoda na mnogo različitih stranica i tako izabrati najpovoljniju, neograničen izbor: prostor u dućanima je fizički ograničen,dostupnost komentara drugih kupaca o proizvodu i njegovom prodavaču, lakši pronalazak konkretnog predmeta/odjeće/nakita....
Nedostaci: kupljene stvari se ne mogu isprobati (problem kod odjeće i obuće), nedovoljno informacija, problem privatnosti i sigurnosti (kupovati samo s provjerenih stranica), dugo čekanje da se proizvod isporuči, preskup shipping (u odnosu na osnovnu cijenu).



Izvori: http://en.wikipedia.org/wiki/Online_shopping

http://www.mingo.hr/default.aspx?id=3306

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzista/online-kupnja-u-eu-jeftinija-jer-se-vise-ne-placa-pdv-ni-carina-579013

www.alexa.com/siteinfo/eBay.com

Matea Marić

Oznake: Online Shopping, internet, Kupovina, ebay, Amazon

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se svake godine na današnji dan, 23. travnja. Taj datum nije izabran slučajno, uzet je zato što su na isti dan 1616. godine umrli William Shakespeare, Miguel de Cervantes i Inca Garcilaso de la Vega, divovi književne povijesti. UN-ova organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu UNESCO započela je s obilježavanjem dana posvećenog knjizi još 1995. godine.
Odmah na početku spomenut ću i Dan hrvatske knjige koji se obilježava od 1996. u spomen na Marka Marulića koji je 22.4.1501. dovršio pisanje Judite, svog najznačajnijeg djela.



Na Svjetski dan knjige i autorskih prava UNESCO poziva one koji se bave književnošću, izdavaštvom, obrazovanjem, ali i sve čitatelje i institucije da potiču čitanje i izdavanje knjiga uz poštivanje i zaštitu autorskih prava. Istog dana u SAD-u i diljem Europe organizira se i Svjetska noć knjige (World Book Night) koja se nedavno (2012.) uspješno udomaćila i u Hrvatskoj. Noć knjige 2014. održat će u 156 gradova i mjesta diljem Hrvatske, s najvećim brojem programa u Zagrebu. Svaka gradska knjižnica donosi svoj nprogram, a uključuju se i knjižare, škole, muzeji, udruge pisaca, kulturni centri.... Čitaonice i pričaonice za najmlađe, kreativne radionice, kvizovi, nagradne igre, dramske izvedbe, glazbene slušaonice, javna čitanja, projekcije filmova predstavljanja knjiga, druženja s autorima.



U sklopu ovog slavlja u znaku knjige i svega što ona znači, u kinu Europa prikazuju se tri filma snimljena prema knjigama: Koko i duhovi, Pljačkaš i Zimska kost. Izdvojila bih i preporučila večerašnji program u Booksi gdje će posjetioci za samo 10 kuna moći kupiti bilo koju knjigu!

Budući da od malena volim čitati i s vremenom mi je to postalo omiljenim načinom opuštanja, nastojim uvijek kod sebe imati barem jednu ili dvije knjige koje trenutno čitam te me ovakvi programi, akcije, poticaji na čitanje vesele. Ljubav prema čitanju razvija se od malih nogu, djeca često zaziru od čitanja, povezuju debele, stare i prašnjave knjige s dosadom i profesoricom koja im je dala jedinicu iz lektire. U moru napisanih knjiga baš svatko može pronaći nešto što mu se sviđa i što će mu na kraju koristiti. Da djecu i mlade treba poticati da razviju dobar odnos s knjigom govore nam i tužni podaci o čitalačkim navikama Hrvata; naime u 2012. godini čak 44 posto građana u godinu dana nije pročitalo nijednu knjigu.


Sveprisutna brza razmjena kratkih informacija guši i umanjuje važnost knjige u očima potencijalnih čitatelja, ljudi više nemaju naviku uzeti opširnu knjigu u ruke, radije gledaju filmove ili u nekoliko klikova saznaju sve na webu, ali unatoč tome ne mislim da je opstanak knjige upitan. Naime, knjiga nikada nije bila dostupnija: knjižnice, akcije, promocije, štandovi s knjigama koje svakodnevno susrećemo po gradu... Kada malo bolje pogledate, knjige su svuda oko nas. I izdavači i autori su svjesni da situacija nije laka, knjiga nije prioritet i obaveza svakog čovjeka koji se želi obrazovati kao što je to bilo nekad pa se prilagođavaju trendu u kojem internet i tehnologija uzimaju svoj dio kolača. Spuštanje cijena knjiga je logična posljedica, smiješno je da za 10, 20 kuna, a ponekad čak i manje možete doći do klasika svjetske književnosti, jedino novija hit izdanja, tzv. bestseleri su oni koji drže veću cijenu.


Čak i ako se radi o većim cijenama, nedostatak novca nikako ne može biti isprika za nečitanje, u knjižnicama osim članarine i eventualnih plaćanja zakasnine ne morate brinuti o novcu. Iako sam još uvijek pobornik „prave“ knjige u papirnatom obliku sa svim njenim prednostima i manama, ne mogu izostaviti ni sve popularnije e – knjige, velik broj njih može se besplatno i brzo skinuti na računalo, tablet i sl., praktične su i lako dostupne. Upravo nam je tehnologija omogućila da uz pomoć malog uređaja sa sobom ponesemo cijeli svežanj knjiga, a da to ne predstavlja nikakav problem za naše zdravlje. Dobro dođe na putu ili tijekom korištenja javnog prijevoza, davno sam shvatila da je knjiga u tom slučaju najbolji saveznik u borbi protiv buke i dosade.

Često čujem kako ljudi kao razlog za slabo čitanje spominju i kronični nedostatak vremena, ne uspijevanje da se knjiga ubaci u cjelodnevni raspored pretrpan obavezama, ali ako malo promislimo o tome koliko vremena provodimo u virtualnom svijetu - na društvenim mrežama, forumima, gledajući serije ili tražeći modne dodatke na ebay-u, shvatit ćemo da vremena ipak ima kada se drugačije iskoristi.

Na jednom mjestu pronašla sam 10 razloga zašto čitanje spašava život :

1. Razvoj govornih sposobnosti (bolji vokabular)
2. Poboljšanje koncentracije
3. Čitatelji knjiga uživaju u umjetnosti i unapređuju svijet
4. Razvoj maštovitosti
5. Čitanje čini ljude pametnijima
6. Oni koji čitaju su zanimljivi i privlačni
7. Čitanje smanjuje stres
8. Dobro je za pamćenje
9. Pomaže nam da upoznamo sami sebe
10. Zabava

Stoga, učlanite se u knjižnicu, knjigu u ruke (koja po mogućnosti nije literatura za faks, kuharica ili knjiga za samopomoć), naučite nešto novo i uživajte.

Izvori: http://nocknjige.hr/arhiva/noc-knjige-2012/svjetski-dan-knjige-i-dan-hrvatske-knjige/

http://www.kinoeuropa.hr/vijesti/povodom-svjetskog-dana-knjige-tri-filmske-ekranizacije-19943


Matea Marić

Oznake: svjetski dan knjige, Književnost

Internetom se u zadnja dva dana munjevito proširio intervju za posao snimljen putem video chata pod nazivom World's Toughest Job. Od početka je gledatelj upućen da se radi o lažnom intervjuu za posao u nepostojećoj kompaniji Rehtom (kada se okrene = Mother), ali 24 prijavljena kandidata su ljudi koji su zaista mislili da se prijavljuju za posao, točnije za poziciju „Director of operations“.
Ovo su bile najvažnije upute i potrebne kvalifikacije: posao se obavlja tako da je većinu vremena potrebno provoditi na nogama, hodajući i često se saginjući. Radno vrijeme je neprekidno, dakle potrebni ste 24 sata na dan. Nema odmora ni spavanja, a za blagdane se radno vrijeme ne smanjuje, naprotiv. Također, potrebna je diploma ili dobro znanje iz medicine, financija i kulinarstva. Za kraj, ovaj posao je u potpunosti neplaćen. U nešto više od 4 minute videa, kandidati slično reagiraju na ove zahtjeve, začuđeno postavljaju pitanja, zbunjeno se smješkaju i ništa im nije jasno, pitaju se je li taj posao uopće legalan.
Zbunjenost se nastavila i nakon što im je čovjek koji vodi intervju rekao da ovaj posao već obavljaju milijuni ljudi diljem svijeta. Kada je napokon rekao da se radi o majčinstvu, svima se pojavio osmijeh na licu , mnogi kandidati su se nasmijali i počeli pričati o svojim majkama, pozdravljati ih i zahvaljivati im na svemu, a jedna od njih se i rasplakala.
Video završava rečenicom: „Uskoro je mačin dan, mogli biste majci poslati čestitku.“ Nakon te poruke slijedi web adresa kompanije Cardstore.com, a kampanju je za njih osmislila agencija Mullen iz Bostona. Prigodno i nikako nije slučajno, naime u SAD-u se Majčin dan slavi početkom svibnja, a nema jednostavnijeg znaka pažnje od čestitke.

World's Toughest Job video

Video je stigao i do hrvatskih portala gdje sam se i ja prvi puta susrela s njim. Portali su prenijeli ovu vijest tako da nitko nije napisao o čemu se točno radi, već su naslovi izgledali otprilike ovako: „Pogledajte video do kraja, rasplakat ćete se“. I zaista, kada se pogleda, čak i ako ste već upućeni o tome kako završava, iznenadi vas. Ako vas se sve skupa nije previše dojmilo, video svejedno djeluje simpatično tako da u prvom trenutku ni ne shvatite da je sve to zapravo marketinški trik, a njegovi kreatori su itekako svjesni da je najbolje igrati na emocije. Internet je idealan kanal za plasiranje ovakve ideje, nije potrebno mnogo da se pokrene priča oko videa i gledanost digne na zavidnu razinu budući da su ga mnogi odmah podijelili na društvenim mrežama, slali prijateljima, itd.

Lista ljudi koja je radila na ovom „projektu“ je golema, a očito je da su dobro pogodili način na koji će reklamirati gore spomenutu kompaniju budući da je video u samo dva dana pogledan gotovo tri milijuna puta. Kampanja se širi društvenim mrežama, popularan je tag #worldstoughestjob, čini se da su komentari većinom pozitivni, mnogi su i oduševljeni. No, javljaju se i kritike, nisu svi bili isključivo dirnuti i potaknuti pogledanim videom da nazovu svoje majke ili im pošalju čestitku i cvijeće za majčin dan.



Ipak se radi prijevari (tzv. prank advertising), postavlja se pitanje je li u redu na ovakav način pokušati pridobiti ljude igrajući direktno na njihove emocije, a da ne govorimo o sudionicima intervjua koji su bez svog pristanka snimljeni dok su mislili da se radi o ozbiljnoj prijavi za posao i tako postali dio reklame.

Među kritičarima javile su se i majke koje ovaj video vrijeđa zato što uvjetuje da prava mama nema nikakav društveni život i da je jedino što joj preostaje odgajati svoje dijete. Odgoj djeteta nije lagan i ne treba umanjivati važnost uloge roditelja, ali poruka u videu je preuveličana. Isto tako, neki smatraju da se radi velika razlika između žena koje su majke i onih koje to nisu, one su predstavljene kao neostvarene jer se nisu uhvatile u koštac s najtežim poslom koji uistinu do kraja definira svaku ženu. Dio krivnje svaljuje se i na majke koje se odluče vratiti na posao dok im je dijete još malo, znači li to da one ne obavljaju svoj „posao“ majke kako treba, budući da bi mu se trebale posvetiti svakog sata u svakom danu?
Mnogi roditelji su se javili s kritikom kako briga za dijete ni u kojem slučaju nije posao, već privilegij.



Ova kampanja tematski podsjeća na vrlo popularnu kampanju s kojom je cijeli svijet upoznat tijekom Olimpijskih igara u Londonu 2012. Radi se o tvrtki Procter & Gamble i njihovoj Thank You, Mom kampanji gdje su majke prikazane kao glavna podrška olimpijcima da ostanu uspješni i uporni bez obzira na sport kojim se bave. Također je majčinstvo prikazano kao najteži posao na svijetu, no azlika je u pristupu, odmah se znalo o čemu se radi i nije izazvala ovako podijeljena mišljenja, već uglavnom samo pozitivne reakcije.

P & G - Thank You, Mom commercial

Na kraju, jedino što možemo zaključiti je da je marketinška agencija odradila dobar posao i da svi skupa zadovoljno trljaju ruke, bez obzira na količinu pozitivnih ili negativnih komentara i reakcija, video je barem na kratko dospio u središte pozornosti. Ovakve promocije danas nisu rijetkost, a za pretpostaviti je da će ih biti sve više. Jedino što mi možemo je ne uzimati sve zdravo za gotovo, ponekad promisliti tko zaista stoji iza onog što nam mediji svakodnevno serviraju.


Matea Marić

Oznake: Majčin dan, posao, kampanja

Zadnja subota u ožujku rezervirana je za dan kada malo više razmišljamo o dobrobiti našeg (za sada jedinog) planeta. U 20:30 h gasila su se svjetla povodom akcije Sat za planet Zemlju. Akcija je globalna, a organizira ju WWF (World Wide Fund for Nature = Svjetski fond za prirodu), nevladina organizacija za zaštitu prirode.
Vrlo je jednostavna i lako se uključiti, svi su pozvani da isključe svjetla i elektroničke uređaje na sat vremena, bilo da su kod kuće, na poslu, u gostima kod prijatelja, svejedno. Cilj je pridonijeti podizanju svijesti o klimatskim promjenama koje se tiču svih nas i naše budućnosti.

Sada ponešto o tome kako je sve krenulo:
zasluge za ovu ideju pripadaju australskom gradu Sydneyju gdje je akcija započela 2007. godine. Već sljedeće godine pridružili su se i mnogi drugi gradovi, akcija je dobila međunarodni karakter. Tada je sudjelovalo 35 zemalja, slavilo se na svih sedam kontinenata, a čak je i Googleova početna stranica cijeli dan 'provela' u mraku pod geslom "We've turned the lights out. Now it's your turn".

Zogby International proveo je anketu prema kojoj je 2008. čak 36 milijuna ljudi sudjelovalo u Satu za planet Zemlju, a pokazalo se i da je barem malo porasla svijest o ekološkim problemima, ljudi su potaknuti na istraživanje o tom problemu. Potrebno je naglasiti kako cilj ove akcije nije ušteda električne energije, u tih sat vremena ta ušteda ionako nebi bila značajna kada se uzme u obzir koliko se električne energije bespotrebno troši dnevno u gotovo svakom kutu svijeta, već efikasno upozoriti što više ljudi da trebaju čuvati svoj planet.

Dan nakon provedbe akcije nam je zanimljivo i neobično gledati vijesti i objave na društvenim mrežama iz svijeta sa slikama poznatih građevina i znamenitostima, ionako pretjerano osvijetljenima tijekom godine, kako tonu u mrak.


2009. dogodio se nevjerojatan porast, udeseterostručio se broj gradova sudionika što svjedoči popularizaciji akcije, a te se godine pridružila i Hrvatska. Pet godina kasnije, Hrvatska i dalje sudjeluje, a broj zemalja koje se priključuju najvećoj svjetskoj volonterskoj akciji je i dalje u porastu. Ovogodišnji Sat proveden je u preko 150 zemalja, u Hrvatskoj su se 29. ožujka u 20:30 gasila svjetla u rekordnih 58 gradova. Ispred zagrebačke katedrale okupili su se aktivisti i djeca koja su se maskirala u strip junaka Spider Mana, koji je ovogodišnji ambasador Sata za planet Zemlju.
Petra Boić Petrač, članica WWF-a, izjavila je: "Svojim malim, individualnim akcijama, možemo postići neizmjerno puno, naročito ako su one u masovnim razmjerima, a Earth Hour okuplja milijune ljudi iz više od 150 zemalja svijeta. Svi mi možemo postati super-junaci i promijeniti naš planet nabolje."
Svaki od gradova je na svoj način pridonio ovoj akciji koja se sada već može nazvati svjetskim fenomenom.
Akciji su se ove godine pridružili i nacionalni parkovi Brijuni i Krka, te parkovi prirode Lastovo, Medvednica i Papuk, članovi WWF-ove mreže Parkova Dinarida.



Kažu da male stvari mogu puno značiti, da se Zemlju pita, sigurno bi bila sretna zbog svega ovoga, ali to nije dovoljno. Ova akcija je samo poticaj, nikako nije riješenje.Stvar je u tome da svaki pojedinac ima moć i priliku svojim ponašanjem doprinijeti očuvanju okoliša, smanjenju štetnih klimatskih promjena, posebice globalnog zatopljenja koje je znanstveno dokazano. Na kraju krajeva, radi se o očuvanju našeg doma, vrijedi uložiti malo truda i vremena.



Izvori: http://www.earthhour.org/
https://dnevnik.hr/
Hina


Matea Marić

Oznake: earth hour, sat za planet zemlju

Posljednjih tjedan dana, barem što se kulture tiče, proteklo je u znaku jednog od najvećih hrvatskih književnika, Antuna Gustava Matoša. Preminuo je 17. ožujka 1914., što znači da je prije tri dana obilježeno točno stoljeće od njegove smrti, 100 godina bez Matoša. Dakako, nema ga samo fizički, njegova prisutnost je još uvijek opipljiva kroz sve što je napisao.

Većini je najpoznatiji po svojim pjesmama i novelama, no Matoš se kao svestrana ličnost bavio i novinarstvom, kritikom, pisanjem eseja, feljtona, rasprava i putopisa te ostao zapamćen kao središnja figura modernizma u Hrvatskoj. Upravo se njegova pripovijest "Moć savjesti" iz 1892. uzima kao početak i temelj perioda moderne u hrvatskoj književnosti.
Matošev utjecaj na promjene i daljnji razvoj književnosti u našoj regiji je nemjerljiv, a njegovi radovi nam i danas mogu poslužiti kao dokaz da umjetnost nema rok trajanja. Njegovi eseji, kritike, pjesme, pripovijesti u kojima govori o društvu, međuljudskim odnosima, politici, Zagrebu, itd. još uvijek su aktualni i svježi, njihov značaj ne blijedi, kao da ih je pisao neki suvremeni pisac.
Jedinstven u svakom smislu, svojom pojavom i izričajem, Matoš je poznat po iskrenosti i tome da nikoga nije štedio na riječima, niti mu je u bilo kojem trenutku cilj bio svima se svidjeti.

Stota godišnjica smrti ovog umjetnika obilježavala se tribinama, svečanim okupljanjima, književnim večerima i simboličnim gestama u raznim gradovima Hrvatske, ali i šire. Tako je predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač održao govor u čast Matošu pred njegovim grobom na zagrebačkom Mirogoju. U Splitu je godišnjica istovremeno obilježena na tri različita mjesta, dok je u Križevcima izdana poštanska marka s Matoševim likom.

Očekivano, Matoš je prešao granice Hrvatske, ne samo svojim utjecajem već i načinom života budući da je bio kozmopolit, a među ostalim gradovima, dio života proveo je u Parizu. Na neki način bio je i ostao poveznica između Hrvatske i Francuske, a i sam je naglašavao francuske pisce poput Baudelairea i Maupassanta kao svoje stilske uzore. Prema tome, ima smisla što je u parku Roseraie u gradiću u blizini Pariza prije mjesec dana otkriven spomenik „Matoš na klupi“ akademika Ivana Kožarića. Svima koji su barem neko vrijeme bili u Zagrebu, prizor Matoša na klupi već je odavno poznat, može se reći da je postao simbolom grada. Rijetko tko se prolazeći Strossmayerovim šetalištem na Gornjem gradu nije barem jednom zaustavio da se fotografira ili možda malo popriča s pjesnikom.


Za kraj, prigodan Matošev citat :


Matea Marić

Oznake: Matoš, Književnost